PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: KĆERI

Kolumna Dragan Purišić
2020-08-27 08:05:50

Što se događa s našim kćerima?
 
    Da je ljudsko biće kompleksno o tomu ne treba raspravljati. Između raznih analiza neprekidno je prisutna i ona kojom si u međusobnom promatranju odmjeravamo dobrotu. Prema našim mjerilima malo ljudi dobiva status dobroga čovjeka, također i zloga. Većina se nalazi između te dvije kategorije. Takav nalaz je nesiguran jer se ostvaruje na temelju upitnih mjerila, ali je točno da ljudi prihvaćajući (svjesno i nesvjesno) dobre i zle poticaje pokazuju nekakvu mješavinu opredjeljenja.
 
Bez obzira na zasluge nikoga se ne može imenovati dobrim niti zlim. Već pri odgoju djece treba paziti na izražavanje. Umjesto Zločest si! Nesposobnjakoviću! i sl. treba reći: To nisi dobro uradio, ovaj postupak ti je neprimjeren!
 
Nije dobro niti hvaliti ih kako su dobri već treba hvaliti postupke koje su učinili.
 
Pogrešni odgojni postupci mogu dovesti do toga da dijete odrasta s podcijenjenim ili precijenjenim stavom o sebi. Može imati uvjerenje kako je nesposobno ili pak, nepogrješivo.
 
Tko ima zle misli, riječi ili djela na određeni način je obuzet. Oni koji prihvaćaju suprotne poticaje zrače dobrotom. Iz razloga što se ljudi svjesno ili nesvjesno prepuštaju ili odupiru raznim porivima, moguće je iz jednoga stanja prijeći u drugo.
 
Da bi netko bio realno negativna osoba ne mora biti svima prepoznatljivo da je takav. Moderni tokovi usmjeravaju ljude da se vladaju na određeni način koji uopće ne izgleda štetan, ali neprimjetno nanosi štetu zdravom društvu.
 
Svatko od nas može biti taj koji mislima, riječima i vladanjem naginje nevaljalcima. Znamo da sud odmjerava kaznu prema težini zločina. Nedjela su i međusobno usporediva. Rabeći neka mjerila mogli bismo se jako iznenaditi. Što ako je neka provala s krađom manje zlo od oholosti prema bračnom drugu zbog koje će pući veza supružnika?
 
Postoje propusti koji ne pripadaju nadležnosti zemaljskoga suda, ali imaju dugoročno štetne posljedice. U današnjem vremenu velik broj kćeri ostaje doživotno u zajednici s majkom. Tomu je uvelike pomoglo što se više ne čuju riječi: Znaš kćeri, ovdje nije tvoj život! Ti moraš…, a ne čuju se jer je majka odavno napustila onoga koji je imao poticaj i volju to izgovoriti. Što se nje tiče, ona ne smatra potrebnim učiniti išta za kćerin odlazak, dapače, godi joj da veliko dijete ide po kolica dok idu u supermarket, da je ponekada zamijeni u pripravljanju obroka i osjeća se dobro što joj pomaže dijelom mirovine!
 
Ako svrnemo pogled na pramajku otkrivamo veliku ulogu koja je povjerena ženama. Promatrajući njezine nasljednice okomicom i vertikalom kroz prošlost jasno je da mnoge nisu opravdale svoje postojanje. Ne umanjujući odgovornost muškaraca, nerazumno vladanje žena uvijek je donosilo tamniju budućnost.
 
Držanje današnje ženske populacije nova je ugroza društva do kategorije opstanka. Unatoč očekivanjima da uljepšaju svijet nježnošću i pruže mu sigurnost toplinom svojega krila, okrenule su se uljepšavanju vanjskoga izgleda i pružanju lekcija okolini smatrajući se nedostojnima neke druge uloge.
 
Sloboda koja dopušta čovjeku da određuje što je dobro, a što zlo, nije prava sloboda. Ako je dio odgoja novoga naraštaja, onda s potomcima nešto neće biti u redu.
 
 Misao da ljubav roditelja odgaja dijete, pogrešna je. Ljubav grije i tješi kako bi se moglo vladati prema pisanim i nepisanim zakonima. Ako pravila nema, ljubav neće spriječiti negativne trendove da iskvare ljude. Ljubav se dijeli na majčinsku, očinsku, bratsku, prema domovini... inače postaje sebična. Zašto roditelj ne štiti kćer od štetnih utjecaja umjesto od odgojnih normi?
 
 Sada imamo najveći broj ljudskih jedinki koje provode život sebično si ugađajući. Zbog takvog grešnog stanja pojedine propadaju sve više upadajući u razne ovisnosti.
 
Očev autoritet, podržan naklonošću u obitelji, stoljećima je bio zadužen za valjani odgoj djece i planiranje njihova  pravovremenog odlaska u život. U novom je dobu muškarcu oduzeto povjerenje. Najkasnije do punoljetnosti nestaje poštovanje prema dragom tati koji je pokušavao nametnuti određena odgojna pravila, čak se kćer udružuje s majkom u prigovaranju ocu. Čovjeku preostaje jedina mogućnost da otiđe! Majke su si tako osigurale društvo. Ta sebičnost se često plati na način da djeca, nakon što svo obiteljsko vlasništvo prepišu na sebe, ostarjelu majku izbacuju iz svoga okruženja.
 
Odlazak i odvajanje nisu laka stvar, ali donose ploda. Postoje i odlasci bez odvajanja od rodne kuće: u sport, znanost, vjeru, rad i sl.,  ali fitness, kozmetičar, kafić, pas i serija ne mogu dobro završiti!
 
No, tko ne želi slušati, neka pokuša naći radost na svoj način!
 
Dragan Purišić

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac