PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: PREVIŠE ILI PREMALO?

Kolumna Dragan Purišić
2021-08-20 01:17:37

Svaki se roditelj s pravom može pribojavati tinejdžerske dobi kada najednom postaju neprijatelji svojoj djeci koja postaju sklona odvajati se od stvarnosti, izostavljati korisne aktivnosti i usamljivati se.
Prenose priču o jednom koji se zatvarao u sobu i osim što je morao u školu, nije izlazio iz kuće. Uglavnom je igrao igrice na računalu. Kada su mu ga roditelji oduzeli, napustio je dom i nisu ga više nikada pronašli. U pismu koje je ostavio nalazila se rečenica kako mu je svega dosta.
Poznajem stariju ženu, već dulje vrijeme povučenu u sebe. Čini samo ono što mora da bi preživjela svoje bezradosne dane. Zahtijeva da bude kremirana nakon smrti. Time ne skriva prijezir prema životu i želi se raspršiti u ništavilu.
Slobodna volja, samostalno upravljanje životom, mogućnost izbora i neovisnost odlučivanja, za jedne su sreća, za druge uzrok depresije. Čini se teško odrediti imamo li previše ili premalo slobode i što je za čovjeka bolje. Ako smo potpuno slobodni birati putove zašto mnogi vjeruju kako niučemu  ne odlučujemo i bez obzira na trud ne uspijevamo postići željeno?
Da život nema smisla misao je koja se lijepi za čovjeka još od njegova postojanja.
Neobično je i gotovo neprihvatljivo kako djeca koja imaju sve potrebne uvjete za život uzmiču pred njegovim zahtjevima. Neki bi rekli da je upravo postojanje dobrih materijalnih uvjeta odgovorno za navedeni problem. Može li se spriječiti propadanje volje za životom kod onih čiji karakter nije lepršav, koji ne reagiraju na poticaje za rad, druženje?
Kroz šumu riječi i pouka s kojima se osoba od najmlađe do srednje dobi susreće, možda bi puno više trebalo isticati onu kako se bez korisnoga rada ne može živjeti!
Ova istina treba biti potkrijepljena pozivima na rad od najmlađe dobi. Školski i obiteljski život bi trebao obilovati praktičnim radovima primjerenim uzrastu djece. Ako nema pravih, treba stvarati umjetne situacije koje će okupirati dijete, ponekad i takve da ga se ostavi na cjedilu kako bi se razmišljanjem i radom samo snašlo.
Slučaj da roditelji rade i da je dijete samo kući bez obveza je velik rizik. Kada bi svakodnevno djetetu zadavali određene zadatke (što je vrlo zahtjevno, ali nije nemoguće) i beskompromisno ocjenjivali rezultate urađenog, vjerojatno u životu ono ne bi bilo sklono depresiji.
Doživjeti propast vlastitoga djeteta najgora je stvarnost. Bolje je i napustiti sredinu, nastaniti se daleko u osami prirode, uzgajati biljke i životinje te prihvatiti neizvjesnost druge vrste prije negoli se pojave ozbiljni problemi kod djeteta.
Neosporno je da imamo vlastitu, slobodnu volju; previše ili premalo - može se razmatrati.
Trudimo li se oko čega i ne uspijevamo, čini se da nam ona ne vrijedi mnogo. Prepuštanje struji života lako nas može dovesti do stanja neosjetljivosti.
Nitko ne može zanijekati neizmjernu veličinu slobode naše volje, ali, nije sve u našim rukama. Rođenje, recimo, ili umiranje, najmanje su dvije stvari kojima ne vladamo.
Ako je Bog čovjeku dao slobodnu volju, vjerojatno to nije učinio jer ga nije briga što ćemo s njom niti da bi se zabavio. Možda očekuje da je uskladimo s Njegovom i tako uspostavimo ravnotežu?
Može pojedinac misliti koliko god hoće da nestaje u ništavilu smrti, ali okolnosti određene nakon smrti ne moraju biti onakvim kakvim ih on zamišlja. Sustavi života i univerzuma su određeni vladavinom kojom mi ne upravljamo.
Svi suicidi i druga umiranja u želji nestanka možda neće biti razriješena onako kako su akteri mislili. Kada shvatimo da nismo nestali kako smo to zamišljali i da smo u situaciji u koju nas je dovela naša slobodna (mlitava) volja, onda bi se to moglo nazvati prava nevolja. Tada tek neće imati smisla reći Dosta mi je svega!
Slično, neće nitko dospjeti u raj zato što vjeruje u njegovo postojanje. Ako je vječno blaženstvo stvarnost, onda se tamo dospijeva prema određenim pravilima. Stoga, za mnoge će odlazak s ovoga svijeta, recimo to tako, biti iznenađenje. Izgledno je da će naredno stanje biti nepromjenljivo.
Postoji li univerzalno rješenje, preventivna mjera koja bi maksimalno mogla djelovati na zdrav duh i mentalnu ravnotežu čovjeka? Ili obrnuto, je li izostanak nečega uvjetuje porast depresije?
Bolje je spriječiti nego liječiti, poznato je (iako izreka ne navodi kako).
Znakovito je da zapadna civilizacija zapada u nevjeru, bolje reći indiferentnost; okupirani smo jedino sobom. Propada li radi toga ili ne?
Svakom čovjeku je potreban oslonac, osobito u nevolji ili kakvoj dvojbi. Rijetki vjeruju da je Bog taj koji može dovesti sve u red, mnogi misle da od vjere nema pomoći.
Kada čovjek igra igre na sreću, uzima neke čimbenike u obzir kako bi imao veće izglede. U igri života bilo bi pametno uzeti u obzir mogućnost nastavka postojanja nakon posljednjega izdaha jer će nas to nagnati na određenu pripremu.
Za realnost potpunoga nestanka ne treba pripreme, no bolje je imati suvišnu pripremu za ovoga života kako bismo u slučaju nastavka imali dobre izglede!

Dragan Purišić

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac