PORTAL PRESSUM

Kada će se na Bujštini pojaviti jedan "Juraj Radovčić" vodenih sportova

Ostalo
2015-07-06 12:06:01

U plodovima koje je posijao Prof. Juraj Radovčić još davnih '50 uživaju današnje generacije mladih rukometnih zaljubljenika. Umag ima dva prvoligaša (MRK i ŽRK Umag). Klubovi ispisuju najsvjetlije trenutke postojanja. Igra se u Europi, mladi se pozivaju u reprezentaciju. Naše djevojke i momci igraju po svijetu. Sve je to postignuto činom jednog vizionara koji je prije 60 godina pokrenuo kotačić i promijenio živote mnogim mladim ljudima.

Osporiti zasluge profesora Jure bilo bi neozbiljno. Kroz njegove ruke prošlo je tisuće i tisuće mladih. Iako je danas bliže '90 njegov bistar um i memorija, želja i volja biti u žiži zbivanja jednostavno je frapantna. Statistike, rezultati, kretanje igrača po klubovima, taktike i zamisli trenera. Sve to možete saznati od profesora.

Mnogo puta nagrađivan, ali i osporavan. Naravno, osporavan od onih koji su svoj životni "uspjeh" gradili na grbačama drugih, bilo po političkim ili rodbinskim linijama.

Svaki zaljubljenik u rukomet trebao bi samo jednu utakmicu sjesti pored profesora, slušati njegove komentare, primjedbe, prijedloge. Uz njega bi više naučio o rukometu nego 20 godina promatrati utakmicu kao običan navijač. Raduje činjenica da se u Jurinom društvu svaku utakmicu nađe pokoji igrač ili igračica koji zbog povrede trenutno ne nastupaju. Ima Jura što reći tim mladim ljudima. Imaju oni još štošta naučiti od profesora Jure.

Ovaj uvod u prvoj zamisli ovoga članka trebao je biti puno kraći. Vjerujte mi,  skratio sam ga maksimalno. Jer početi pisati o Juri Radovčiću je vrlo opasna stvar. Postoji opravdana opasnost da se zaboravi prvobitna namjera, jer o profesoru ima toliko toga za napisati, da bi jedna knjiga bila premalo.

Tema ovoga članka je zapravo stara priča o tome da na Bujštini ne postoji (koliko sam upoznat) niti jedan vaterpolo, niti plivački klub. Živimo na moru a nije nam omogućeno da se bavimo sportovima u vodi. malo čudno zar ne?

Koji je razlog tomu? Svakako, nedostatak bazena je na prvom mjestu. Izgradnjom samo jednog velikog (Olimpijskog) i jednog manjeg bazena popunile bi se sve praznine koje nastaju u zimskom periodu.

Nisu sva djeca nadarena za rukomet, nogomet, odbojku. Mnoga djeca koja imaju određene poteškoće u razvoju i odrastanju zasigurno bi pronašla sebe u nekom od sportova u vodi. Zar je to tako velika investicija da se izgrade bazeni.

Kada malo bacimo pogled u neke države Europe tamo svako veče selo ima bazene za sportove i rekreaciju u vodi. Koliko bi naši sugrađani koji se nalaze u nekoj životnoj dobi kada više nisu u stanju baviti se nekim sportom, upražnjavali svoje slobodno vrijeme na bazenu, rekreirajući se na taj način. Oni ga mogu koristiti prijepodne dok su djeca u školi, a poslijepodne i predveče mogu djeca. Nakon 22 h mogu ga koristiti ostali građani. Vjerujem u potpunu isplativost ulaganja u taj projekt.

Sada se samo postavlja pitanje zbog čega i zašto se čeka? Zašto nitko ne poteže to pitanje na sjednici Gradskog vijeća. Možda je sada pravi trenutak da se pripreme pitanja i postave zahtjevi Gradskoj vlasti. Dovoljno je vremena da se izradi idejni projekt, te da se isti uvrsti u Gradski proračun za 2016.g., a vjerujem da se mogu iznaći i novci kojim bi financiranje dijela ili cijelog projekta bilo iz sredstava Europske Unije.

Nedavno je gradonačelnik Umaga gosp. Vili Bassanese najavio da će Umag uskoro dobiti vaterpolo igralište. Neka to bude jedan početak kada će naše buduće generacije reći da se 2015.g. krenulo s projektima koji su pokrenuli sve sportove u vodi. Samo ostaje i dalje otvoreno pitanje. Moramo li pričekati da nam se "ukaže" vodeni "Juraj Radovčić", jer očito bez jednog entuzijaste i zaljubljenika u vodene sportove, sve će po običaju biti samo puka želja nas smrtnika.

Franjo Sabo