PORTAL PRESSUM

Kolumna Tomislav Južni: „Život na sjeveru s Balkanskim navikama“.

Kolumna: Tomislav Južni
2015-07-29 12:49:43

Od kada je svijeta i vijeka događale su se migracije ljudi. Bolji život i bolje sutra bile su želje mnogih, prije svega onih odvažnih.
Naš narod je također imao svoje migracije. Jedne unutar granica, druge van granica, točnije, u svijet trbuhom za kruhom.

Početkom prošlog stoljeća mnogi su „bolje sutra“ potražili u zemljama južne Amerike. Mahom su to bili ljudi s mora. Ali i oni kontinentalci koji su bili hrabriji i odvažniji. Neki su se brzo vratili, neki nikada. Neki s parama, neki su jedva skrpali za povratnu kartu.

Naslušao sam se mnogih priča o tim dalekim zemljama i zapamtio jedno. Nitko od njih nije niti jednom rekao da mu je bilo lako. Svi su ponavljali da se samo radom i samo radom moglo nešto i zaraditi, a oni koji se nisu prilagodili brzo bi nestali.

Bio sam jedan od njih koji je život planirao nastaviti van granica. Sredinom '80 iskrsla je jedna solucija da se preselim u Njemačku. Zvučalo je primamljivo. Ipak sam odlučio malo podrobnije ispitati stvar iako sam znao i ranije odlaziti tamo, ali samo kao gost pa nisam puno niti obraćao pažnju na ostale aspekte života.

Djedovo njemačko porijeklo davalo mi je mogućnost i stjecanja njemačkog državljanstva koje bi mi bilo od još veće pomoći. S obzirom da se nikad nisam mirio s prosječnošću htio sam izvidjeti mogućnost brzog napredovanja u poslu. Jezik sam znao, a za kvalitete struke se nisam bojao. Dakle imao sam, uz tadašnje godine, sve preduvjete da uspijem.

Odlučio sam provesti dva tjedna u gostima i promatrati sve one strane na koje do tada nisam obraćao pažnju. Klima, hm, iako je bilo proljeće za mene je to bila velika zima. Ali zanemarimo ljetne radosti. Posao. Rad od 8.00 – 17,00 s pauzom od 13 – 14 (neplaćenom). Kava od 9,00-9,05 i 15,00-15,05. Dolazak kući uz kupljenu večeru u nekom od trgovačkih centara koja sva ima isti okus. Piva, telka, spavanje. I tako cijeli tjedan. Vikend, veliki tjedni šoping u subotu. Ručak opet kupljen u robnom centru, poslijepodnevna utakmica, pivo, hladna večera, spavanje. Nedjelja, odlazak na jutarnju misu (obavezno), ručak spremljen kod kuće uz veliku asistenciju lokalnog mesara koji sve spremi a na vama je da stavite samo meso u pećnicu. Kupljeni kolači bez okusa i slatkoće. Pivo, utakmica, spavanje. Ponedjeljak.

Već nakon tjedan dana shvatio sam da to nije život za mene. To nije život kojim ja želim živjeti. Odustao sam od Njemačke.
Danas, zahvaljujući internetu čitam članke mladih ljudi koji su otišli „van“. Ima tu zadovoljstva, nezadovoljstva, iskrenosti i neiskrenosti, ima svega. Ali jedno što sam primijetio je kod svih vrlo slično. Prvi utisci kod svih su odlični. Pišu o uređenim zemljama, administraciji, ma zapravo, ti mladi ljudi pišu o onom što zapravo kod nas nikako ne funkcionira, a „vani“ je ti sve pod normalno. Zbunjeni su.

Nakon što dobiju prvu plaću, oduševljeni su, promaknuće, nastaje euforija. Vračaju se dugovi, nešto se i uštedi, malo se i putuje. Avioni jeftini. Dođe se kući i u posjetu. I tako sve to traje dok se ne izvuku iz svih onih gabula zbog kojih su i otišli trbuhom za kruhom, a tada nastaje nostalgija. Ne nostalgija za majkom, ocem, braćom, sestrama. Nostalgija za onim lagodnim životom kojim su živjeli prije odlaska.

Nedostaju im svakodnevni noćni izlasci. Jeftina cuga i cigarete, jutarnje kavice koje su trajale po nekoliko sati. Sve im to nedostaje. Zaboravili su zašto su morali otiči.

Sada se u njih uvlači nemir. Ostati ili se vratiti kući. Nema ju oni s tim problema. Starci će ih primiti. Podijeliti s njima i onu zadnju koricu kruha. I više od toga.

I tako se životi tih mladih ljudi pretvaraju u, od oduševljenja  do panike. Što sada i kuda sada. Sve će to trajati do onoga trenutka dok u svojim glavama ne raščiste što žele od života. Mladi su. Mogu što hoće da rade s svojim životima. Ali u koliko ne slože neki plan života, a žele živjeti u državama u kojima je sve do u sitnicu pomno isplanirano, za njih će to biti samo „Život na sjeveru s Balkanskim navikama“.

Tomislav Južni