PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: ŠTEDNJA

Kolumna Dragan Purišić
2015-08-12 06:40:33

Mnogi sanjaju o dobitku u igrama na sreću. Nisu svjesni da su nesvjesni kako je sreća što ništa nisu dobili.
Naš poznati pjevač dobro je primijetio kako na humanitarnim koncertima  priloge davaju  maleni, obični ljudi, koji rado izdvajaju od svoga skromnoga imanja. Nikada nije vidio da su oni, čiji bi mali dio bogatstva mogao pokriti cjelokupan traženi iznos, dali prilog. Oni pak, radije štede.

Mnogi ljudi ulažu znatnu energiju da zarade kapital koji će im pružiti dovoljno visoke kamate kako bio d njih mogli  živjeti.
Štednja je prioritet svakoga društva i pojedinca, prisutna u odgoju djece i mladih. Svi koji mogu, štede.
Bez obzira na korisne ciljeve štednje, ona nas može iskvariti, čak ugroziti budućnost. Kako?

Uz nju uvijek ide uvjerenje kako smo je stekli izričito vlastitim zaslugama. Stoga, dok sredstva polako rastu, nismo spremni pomoći onima koji nemaju.
Pouzdani izvori kazuju kako postoje mrtvi računi na kojima ogromna sredstva  godinama stoje nedirnuta. U tom istom svijetu potrebno je neutralizirati glad umirućih i hitno liječiti bolesne koji žive u nezamislivim uvjetima. Tako štednja dobiva posve drukčiji obris. Ako netko ne osjeća potrebu pomoći drugima, mogao bi barem uložiti  kapital u otvaranje radnih mjesta, čime bi sebi i drugima umnožio dobra.

Najbogatiji ljudi, dokazano je, ne vide potrebu da pomognu siromašnima. Oni su neosjetljivi za one koji nemaju. Nažalost, niti srednji sloj društva ne odvaja dovoljno za ugrožene.

Zbog vremena koje iziskuje da bi se realizirala, štednja postaje nepouzdana.  Umjesto da jamči sigurnost, može uzrokovati šok. Nazivajući je životnim osiguranjem, dajemo joj  lažnu kompetenciju.

Nije malen broj osoba koje su zbog prijevare ili promjene prilika u društvu ostali bez dugogodišnje štednje. U tim slučajevima štednja je, umjesto sigurnosti, donijela propast. Mnogi su zbog toga podigli ruku na sebe.

Prispodoba iz Biblije o povjerenim talentima govori nam kako je ludo ne oploditi blago koje imamo (u ovom slučaju govori se o vjeri kao blagu), pa je najgore prošao sluga koji je zakopao svoj talenat ne trudeći se da ga umnoži.

Zaradu koju su ostvarili mnogi na lakši ili teži način, trebali bi umjesto čuvanja, oploditi. Najpromašeniji jnačin je čuvati blago radi ubiranja kamata.
Može se zanemariti uvjerenje kako je svatko kovač svoje sreće, ali ne i činjenica da tu sreću ne dijelimo s drugima. Tko nema štednju, ne može ni odgovarati za to što je nije upotrijebio na pravi način.

Dan, posljednji za čovječanstvo, možda  današnji ili sutrašnji, zateći će čuvana sredstva koja više neće imati vrijednost, uz sliku mnoštva onih koji su patili zbog neimaštine. Tada će pozicija štediše  biti nepoželjna!


Dragan Purišić