PORTAL PRESSUM

Kako se Grad odnosi prema sportu i kako se sport odnosi prema gradu

Ostalo
2015-09-12 04:35:12

Svih ovih godina naslušao sam se priča o maćehinskom odnosu Grada općenito prema sportu i sportskim klubovima. Priča uvijek ide iz smjera i kuta gledanja govornika. Politika je neizbježni dio naših života i življenja. Ona se uvukla u sve pore našega društva, htjeli mi to priznati ili ne.

Zanimljivo je bilo slušati jutros jednu "gospođu" koje je bila nezadovoljna nečim u lokalnoj trgovini. Prvo se istresla na prodavačicu a nakon toga je sva bijesna rekla "Jebo vas gradonačelnik, nije ni čudo kraj takvog gradonačelnika da nemate (nisam razumio što)".

Taj čin mi je bio toliko smiješan da sam se jednostavno začudio što nije spomenula i premijera i predsjednicu.

Nisu građani krivi zbog svog razmišljanja da su politika i političari krivi za sve. To mišljenje su im nametnuli ti isti predstavljajući se (čast iznimkama) kao mali Bogovi, svemoćni Bogovi koji odlučuju o svemu. To je nasljedna bolest političara. Zanimljivo je kako su oni jedni sasvim normalni ljudi sve dok se ne počnu baviti politikom, a nakon toga se izobliče, postaju neki drugi neprepoznatljivi ljudi. nakon što izađu (ili budu smijenjeni), zanimljivo je kako ponovo postaju "normalni". Ova pojava kod njih uzela je tolikog maha da je to već stanje koje iziskuje jednu dublju analizu stručnjaka zaduženih za psihičko stanje političara.

Slično je stanje i u sportu. Postoje ljudi koji su kadri sve učiniti da bi se "uvalili" u upravu nekoga kluba. Nakon toga za njih sve prestaje. Sjede tamo, spletkare, ništa ne rade. Nisu sposobni osigurati niti bocu vode igračima,a kamoli donijeti neki novac sponzora ili "izvaditi iz svog džepa" novac da bi pomogli klubu.

Naš portal s rukometom nema problema. Odlična je suradnja s ŽRK-om, a od početka ove sezone sve bolja je i s MRK-om. Zašto je to tako? Jednostavno, klubovi su shvatili da bez medija niti njihovi rezultati nisu vidljivi široj javnosti, to je jednostavno jedna neizbježna simbioza koja mora postojati.

Ovaj grad ima istinskih zaljubljenika u sport. Neimara koji svaki svoj slobodni trenutak "potroše" za dobrobit svoga kluba, ali ima i onih koji nisu u stanju organizirati niti minimum potrebnog da bi mediji dobili neku informaciju iz kluba. Na žalost, takvih je više no onih koji su spremni na suradnju.

Poglavito to se odnosi na nogomet i nogometne klubove. Sva sreća da postoje ljudi kao što su Denis Muminović(Babići), Vedran Jandrlić (Buje), Alen Halilović (Petrovija), Mehmed Huskić - Žilo (Moela), Robi Celić (Umag) koji nam dostavljaju podatke o utakmicama. A gdje su ostali. Zašto su se oni začahurili u svojim klubovima?

Pisati o nekom klubu je animacija mladih, upravo onih u koje se neki čelnici klubova kunu da klub postoji radi njih. Zašto nam onda ne šalju informacije upravo o njima, o mladima. Zar je na roditeljima da nas izvještavaju o odigranoj utakmici ili je to zadaća nekoga člana IO Ili UO kluba.

Činjenica je da na Bujštini egzistiraju samo dva kluba , NK Buje i NK Novigrad, svi ostali životare pod parolom "nema se". Pa draga gospodo nikada se nije imalo a Bujština je znala i za puno svjetlije dane kada se "proizvodilo" u svakoj generaciji nekoliko mladića koji su bili u užem izboru za selekcije Istre pa i šire. Pozivati se i prozivati suce, delegate i ostale koji naplaćuju svoje usluge da se nogomet igra zbog njih je neprimjereno. Ti isti su se plaćali oduvijek. I prvotimci su se plaćali ali u pravom klubu nikada se nije "otkidalo" iz usta djece da bi prva ekipa "kraljevala", a svi ostali robovali.

Onom tko nije svjestan činjenice da će Grad uvijek držati "kesu" čvrsto zavezanu i na kapaljku davati najnužnije, tome nije mjesto u sportu. Čelnici klubova moraju znati dobro gospodariti s sredstvima kojima raspolažu. Ona nikada nisu dostatna, ali uvijek ima prijatelja, prijateljevih prijatelja koji su spremni pomoći na neki način. Da li kojim sendvičem za djecu, sokom, prijevozom uz minimalni trošak. Novaca ima, samo ga treba znati pronaći na pravom mjestu.

Da bi se "stisnulo" Grad za dodatna sredstva treba imati i neke rezultate. Na žalost trenutni rezultati, reprodukcija talentiranih mladića nam ne ide u prilog (OSIM RUKOMETA). Upitajmo se sami zašto je to tako.

Znam da će ovaj članak izazvati bijes onih koji su se prepoznali između redaka. Upravo to mi je i bio cilj. Ili neka odu i prepuste svoje pozicije onima koji žele raditi ili neka se prihvate posla da na području koje ima najkvalitetnije sportske terene u Istri konačno vrate nogomet na staze koje su utrli neki ljudi (po kojima su pljuvali) prije njih. Naša djeca to zaslužuju. To se pokazalo i u uređenim sredinama gdje roditelji prate svoju djecu i na dalekim gostovanjima. Da su djeca "gladna" znanja i nogometa pokazao je i nedavni seminar Courver Coaching održan u Juricanima gdje je bilo pedesetak polaznika i stotinu roditelja, ali na žalost niti jedan trener, a imalo se što naučiti.

Franjo Sabo