PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: JEBALE TE TE TVOJE TAJICE

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2015-10-12 09:33:11

Moj Come back u turizam desio se spletom i nizom okolnosti. Iz ove branše sam otišao prije dvadesetak godina kada sam shvatio da u tom poslu nikako neću moći osigurati pristojnu egzistenciju svojoj obitelji i sebi. Obično kažu da ljudi mojih godina pokušavaju da vrate mladost. Neki to čine na način da se počinju mladenački odijevati, drugi kupuju motore  i nose kožna odijela, a ja baš i nisam od onih koji bi pičio na motoru u kožnom odijelu s Reiban naočalama na nosu. Ja sam više onako komotan tip.

Možda je i moj povratak u turizam bila moja pritajena želja da se malo pomladim, osjetim ponovo onaj stari adrenalin. Druženje sa mladima pomlađuje, pročitao sam negdje, a ja ne želim ostariti.

Jutros sam imao turistički date sa jednom mlađom nadobudnom damom. Ušavši u njenu kancelariju, pošto je bila duboko nagnuta nad neki strojčić, poslije sam vidio da prčka po printeru, prvo i jedino što sam primijetio bila je njena stražnja strana torza koja se isticala u svoj ljepoti. Na sebi je imala uske tajice i bile su joj taman. Pomislih, ako tako počinje moj novi tjedan neću se žaliti. Odmah mi je palo na pamet da bih mogao otići na onu lasersku operaciju očiju, a ne da kao zadnji papak tražim naočale po džepovima.

Bila je vrlo ugodna i direktna u razgovoru. Iako sam još bio pod dojmom viđenoga, nije mi promakao niti detalj sa prednje strane torza. Bila je skoro pa savršena. Pretpostavio sam da joj je muž bio odlikaš. Valjda je i ona osjetila moj pogled pa je odlučila da me malo ohladi. Odmah mi je sasula u lice da sam ja stari turistički kadar koji ne može donijeti ništa novoga i atraktivnog u turizam. Da je današnji turizam savim nešto drugo i novo. Pričala je o klasterima i o još mnogo čemu upotrebljavajući neke strane izraze meni potpuno nepoznate. Gledao sam u nju i osjećao sam se kao ovca. Za dlaku me uspjela ubijediti. Mislim da je vrlo uspješno koristila moje stanje emotivnog šoka koje me je držalo još od ulaska. Ipak u meni leži stari lisac koji čeka svoju priliku. Pa nije mene uspjela zbuniti niti ona pjevačica koja je snimila svoj video uradak, a s kojom sam imao intervju samo par mjeseci nakon viđenog, iako mi se taj uradak vrtio cijelo vrijeme po glavi za vrijeme intervjua.

Sačekavši da završi svoj monolog krenuo sam u protunapad. Počeo sam joj postavljati normalna pitanja na koja bi svaki iole ozbiljan turistički djelatnik morao davati odgovore iz rukava. Počela je mucati, odgovori su joj bili nesuvisli. Tada sam osjetio da je na mom terenu. Nakon topničkog napada slijedi mehanizirano pješački napad rekli bi stari propali generali. Kada sam joj počeo nabrajati broj odvezenih Venecija što brodom što katamaranom, autobusnih izleta na Plitvice, Lipicu i Postojnu, brodom na Brijune, broj prevezenih putnika brodom i autobusom u tijeku jedne turističke sezone, ostala je paf. Promjenivši redenik nastavio sam pucati. –„ Privatni smještaj je imao oko 30.000 kreveta, danas ispod 10.000., turističke agencije su imale zajednički izletnički program. Nismo imali kompjutere, mobitele, laptope i tablet računala, sve smo pisali na starim Olimpia pisačim mašinama. Organizirali smo čišćenje gradske luke svake godine i radili velike fešte na koje bi znalo doći i po 30.000 ljudi. Hoteli i grad su živjeli zajedno, a danas?

Sada je ona bila zbunjena, ali ja nisam prestajao. - „Ja izuzetno cijenim vaše škole i fakultete, vašu obrazovanost i znanje stranih jezika. Mi nismo bili te sreće da nas drugi uče. Učili smo jedan od drugoga. Vi danas imate Španjolce koji vas uče i koji vam određuju što smijete a što ne. Mi smo improvizirali. Radili smo po 18 sati dnevno bez slobodnog dana nekoliko mjeseci. Znali smo da sezona kratko traje. Vi danas radite 8 sati i imate dva dana slobodno u tjednu za odmor. Mi nismo bili te sreće. Odmah nakon sezone radili smo sindikalne izlete, nakon toga skijanja, a u proljeće pripreme za novu sezonu, pitajte svoje roditelje. A danas kada vam pokušavamo pomoći ponekom idejom ili savjetima vi nam govorite da smo mi zastarjeli kadar. Mi jesmo u godinama, ali naše iskustvo nam govori da još možemo ovom turizmu dati puno toga novoga, lijepoga i zanimljivoga“.

Gledala me zbunjeno, pomalo suznih očiju. Osjetio sam da je došao trenutak kada trebam finiširati.

-„ Draga moja, pogledajte Rovinj. Taj grad je turistički šest svjetlosnih godina ispred svih turističkih gradova u Istri,a i u Hrvatskoj,  izuzev Dubrovnika. Oni znaju što je promiđba. Ovaj vikend na Red Bull Air Race-u bilo je 70.000 ljudi, stotine novinarskih ekipa i tridesetak televizijskih. Svaka minuta promiđbe košta jako puno, rovinježi su shvatili da će slika njihovog grada ponovo obići svijet. Bili su rame uz rame sa jednim bogatim Dubaiem i ostalim svjetskim turističkim destinacijama. Piloti su pričali o Rovinju sa strahopoštovanjem. Rovinj će i u buduće biti domaćin mnogih svjetskih zbivanja. Moram vam napomenuti da je to djelo jedne sredovječne gospođe koja je starija od mene, a njezin tim ništa mlađi. Naravno, ideja koja joj je stavljena na stol pomno je proučena. Tako to rade pravi turistički djelatnici. Što vi radite, vi koji imate fakultete, visoke škole i ciljanu naobrazbu. Držite se davno provjerenog šablona, svake godine isto. Niste u stanju niti detalje promijeniti, a kamoli uvesti u gradu neke novine. Bavite se statistikom. Toliko kulturnih zbivanja s hopa cupa izvođačima, a to što na takove evente nitko ne dolazi, pa koga je to briga. E draga moja mene je briga. Vi trošite na te pizdarije i moj novac.
 
Sada mi ju je već pomalo bilo žao. Bila je na rubu plača. Ali tko joj je kriv, moj se ventil otvorio.            – „ –„ Znam, sada će te mi vi reći „pa dobro dajte nam neki vaš prijedlog, pa će ga naš stručni tim procijeniti“. Draga moja, ne dam vam ja ništa, taj vaš stručni tim je go ološ, a mojih prijedloga u ovom  gradu pune su ladice, samo što neki čekaju da ja mandrknem ili da prođe neko vrijeme pa da onda postanu aktuelni, kao njihovi su“.

Moje iskustvo mi je govorilo da je sada vrijeme da se povučem na rezervi položaj. U njenim sam očima pročitao da je spremna i krv proliti za „pobjedu“.  Znao sam da je mlađa i pametnija od mene, a i žensko je. Ta se lako ne predaju.
-„Joj već je toliko sati? Oprostite mi što sam bio malo opširan. Hvala vam na vašem vremenu. Kava je bila odlična, a i tajice vam odlično stoje“.

Nije se ni snašla a ja sam već izjurio iz kancelarije. Putem sam pjevušio. Pa tko joj je kriv. Ona će meni da sam ja stari ofucani turistički djelatnik. Kada je vidjela moj pogled na tajice i moje divljenje, tipično ženski htjela me staviti u mašinu. E mala moja, ovaj ofucani stari turistički djelatnik nagledao se on i tajica i onoga ispod, JEBLE' TE TE TVOJE TAJICE.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
On Sir Richard Francis Burton`s Trail - Atlas Rabac