PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: FANATIZAM

Kolumna Dragan Purišić
2015-10-21 08:21:37

  Sjedim i pijem čaj. Krijepi me njegova aroma. Nalazim li se na ovom mjestu nekom pogreškom, jesam li tu slučajno i pijuckam li ono što ne treba?
Čaj nisam izmislio ja, nisam odredio gdje i kako da raste, da bude zelen ili crn. Iako ga je netko drugi uzgojio, nije ga stvorio već preuzeo iz prirode. Pitam se: Bi li postojao ako ga ne bi imao tko piti, da nije čovjeka?

Otkuda toliko savršeno organiziranih sveza uklopljenih u smislenu životnu cjelinu? Jesu li slučajnost? Čak i pomisao za jutarnjim čajem, ugrađena u misaoni sklop koji je dobio sugestiju, mora imati izvor! U suprotnom, ne bih nikada posegnuo za šalicom čaja!
     
  Da bi slučajnost mogla djelovati, treba joj pripremiti okoliš i materiju. Ako joj je potrebna priprema, onda ona ne vodi glavnu riječ.
Sve ukazuje na plansku uređenost života. Niti priroda, niti slučajnost ne mogu misliti. Stvaranje može doći iz jednoga izvora, nečega što jeste.
Osjetilnom percepcijom se ne možemo povezati s nečime što egzistira na višoj instanci. To nas ostavlja na skromnoj razini korištenja tijela, dobara i okoliša.
Kamo god da se osvrnem, divim se shemi života, snazi i kreaciji koja odiše u nama i oko nas. Tako nazirem stvarateljsku veličinu, zapravo nazirem da je mogu nazrijeti! Može li ljubav prema takvoj predanost biti negativni fanatizam?
             
Svijet zazire od svakog vida fanatizma. Iz neznanja, ali hotimice, dao je negativnu konotaciju vjerskom oduševljenju.

  Ako se zaljubimo u kakvu aktivnost ili pronađemo životnu strast, postajemo fanatici koje društvo neće gledati sa simpatijama, iako zdrav razum govori da se za pravu stvar treba maksimalno truditi.

Kada se netko trudi učiniti nešto iz ljubavi, vodi ga dobra namjera i ne obazire se na pretpostavke o ishodu djela. Kao visokosložena bića tako oslobađamo dio naše kreativnosti i ugrađujemo se u ono što stvaramo. Na taj način smo i sami stvoreni.

  Nismo Stvoritelju neophodni, ali smo na određen način njegova slika. Osjećamo Njegovu ruku kojom nas neprestano oblikuje.
Materijalizam nas je zarobio i udaljio od duhovne kolijevke. Neprestano težimo za materijalnim obiljem stavljajući ga ispred duhovnih vrjednota. Zaboravljamo koliko je bogatstvo duhovnoga porijekla iznad svakoga drugog imanja. Možda nam nedostaje malo pozitivnog fanatizma.
  Sva će zemaljska blaga propasti u određenom trenutku.

  Zaboravljamo ili ne želimo znati, komu dugujemo sve što posjedujemo? Umjesto da nas obilje potakne na zahvalnost, ono nas udaljava od Izvora prave radosti!

Dragan Purišić

umag  tz umag