Povijest Savudrije
Tijekom stoljeća za ovo su mjesto rabili nazivi Siluo, Silbio, Silbonis i Silvium. Najstariji tragovi čovjekove prisutnosti na ovom području otkriveni su kod svjetionika. Radi se o ručno izrađenim kamenim predmetima za koje je, tehnikom ispitivanja radioaktivnim ugljikom C14, potvrđeno da su nastali prije 11.170 godina (moguće je odstupanje od 209 godina više ili manje). Vjerojatno je na tom mjestu bilo naselje na otvorenom.
Nešto kasnije u povijesti ovoga područja nailazimo na naselja zvana gradine, kao na primjer gradina Sv. Petra kod Crvenog vrha, i Romanije. Iz antičkog doba sačuvani su brojni rimski ostaci, kad je ovo područje zasigurno bilo gusto naseljeno i značajno.
Bogatu višeslojnost povijesti ovoga kraja shvaćamo po natpisu u kamenu pronađenom u Frančeskiji. Kamen je ranije bio položen na nadgrobnom spomeniku, a potječe s kraja I. ili početka II. stoljeća poslije Krista. Danas se čuva u umaškom lapidariju, a posebno je zanimljiv stoga što je u doba Venecije s druge strane kamena uklesan grb obitelji Pasqualigo.
Brojni nalazi iz rimskog doba pronađeni su tijekom godina posebice u savudrijskoj luci, koja je značajna po tome što je dugo i neprekidno bila u upotrebi. Nalazila se nedaleko od Akvileje, pa je zato bila važna stanica u pomorskoj trgovini.
O antičkom ostacima ove luke pisao je već 1540. godine piranski geograf Pietro Coppo, rođen u Veneciji, istaknuvši da su uočljivi ostaci građevina i da za vrijeme oseke izranjaju ostaci stare luke. I drugi su se autori posvetili toj temi, no najdetaljnije istraživanje proveo je prof. Attilio Degrassi i objavio ga 1957. godine.
Prirodnu uvalu zatvarala su dva lukobrana. Južni je bio dug 110 metara, a sjeverni vjerojatno nešto više od 50. Sjeverni je lukobran obnovljen 1996. i opremljen svjetionikom na vrhu. Tijekom radova spašeni su satari blokovi i ponovno upotrijebljeni za nove lučke građevine. Cesta koja povezuje savudrijske kuće s lukobranom napravljena je 1929. Tijekom kopanja slučajno su ugledali svijetlo dana širok zid, cijev i brojni nalazi. Među njima se ističe brončani kip boginje Isis Fortune iz II. stoljeća posl. Kr. koji pokazuje sinkretizam istočne boginje plodnosti Isis i rimske boginje sreće Fortune. Kip je izložen u Puli u Arheološkom muzeju Istre. Značajni ostaci zidina još su vidljivi posebice na južnoj strani uvale, gdje su sačuvani i ostaci vodospremnika. O razvoju ovoga područja u kasnije doba nema dovoljno podataka. Izvori govore o naseljavanju obitelji iz Dalmacije u selima na području oko Savudrije 1463. godine.
Do polovice XX. stoljeća ovdje je bilo mnogo privatnih imanja čiji su vlasnici obrađivali velika poljoprivredna zemljišta. Kao primjer navest ćemo selo Crveni vrh, danas poznato zbog turizma. Istoimeno poduzeće posjedovalo je 650 hektara zemlje, od kojih je 400 bilo obradivih. Ovo poduzeće bilo je drugo po značaju, a na prvom mjestu bio je posjed benediktinaca iz Dajle. Od 28 imanja s više od 30 hektara u sjeverozapadnoj Istri, 6 ih se nalazilo u okolici Savudrije s ukupno 960 hektara.
Okolica Savudrije zadržala je svoju specifičnost zbog mnogobrojnih stancija, malih naseljenih mjesta s velikim stajama i sporednim zgradama, Zimi su tu često boravili pastiri s Ćićarije. U sklopu lokalnih stancija nalazimo mnoge građevine koje su sačuvale nekadašnja građevinska obilježja koja ukazuju na nama sve udaljeniji način življenja.
U Stanciji Frančeskija, koja je pripadala grofovima Toppo, neko je vrijeme radio pogon za obradu pluta! Na kraju valja spomenuti da je 1911. izgrađen parobrod koji je porinut kao Lampo, a kasnije preimenovan u Salvore. Nakon duge i teške službe, nakon mnogih pristajanja u savudrijskoj luci, parobrod je potopljen 1944. u riječkoj luci.
Izvor: OVDJE
