Umaški Seget kroz povijest

Seget (Šeget, tal. Seghetto), naselje i najveća umaška stancija izgrađena u XVIII.st. jugoistočno od Umaga (45°3′N; 13°34′E; 29m nadm. vis.); 190st.Smještena je u plodnome poljoprivrednom području izvan glavnih prometnih pravaca.

Stanovnici se bave poljodjelstvom. Područje je bilo naseljeno u antici, a vjerojatno i u srednjem vijeku. Početkom XVII.st. na zemlju su naseljene izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije, ali već 1623. došla je u posjed obitelji Venier. Od prve polovine XVIII.st. u vlasništvu je obitelji De Franceschi; ona je izgradila barokno-klasicistički ladanjski kompleks, kojim dominira palača kićenog antikizirajućeg maštovitog pročelja dajući mu izgled dvorca. U njezinu stražnjem dvorištu nalazi se zgrada uljare iz XIX.st.

Prednje je dvorište obrubljeno nizovima staja i spremišta, a u njegovu sjeverozapadnom kutu smješten je toranj s prsobranima oblikovanima u duhu romantizma. Gospodarske građevine tvore i zasebno dvorište jugozapadno od matice kompleksa.

Očuvana je karakteristična organizacija prostora imanja s poljodjelskim površinama i izvornim ortogonalnim komunikacijama.

Obitelj De Franceschi isticala se uvođenjem suvremenih poljodjelskih tehnika, a na stanciji je postojala poveća biblioteka.

Kapela u sklopu palače ima vrijednu opremu iz razdoblja XVII – poč. XIX.st. (slika sv. Lucije, oltarna pala Uznesenja Blažene Djevice Marije, ormar za liturgijsko posuđe).

Izvor: OVDJE