Kolumna Adriano Šćulac: Najveći cirkus s najglupljom publikom

Znam navratiti prijatelju, koji živi na drugoj strani grada. Ima predivne susjede, većinom starije i umirovljenike. Pošto često navraćam, jako me dobro znaju. Prva susjeda, tetka Ana, tako je svi zovu, jučer je za mog posjeta bila sva radosna i ushićena. Nije mogla sačekati ni da parkiram automobil, a već je istrčala pred zgradu i sva ozarena, počela mi pričati kako su konačno počeli zatvarati lopove.

Mislio sam od prve, da joj je netko nešto maznuo iz podruma ili ne daj Bože iz stana, pa je upitah, što su joj ukrali?

Kaže mi tetka Ana, koja me inače Jadranko zove, jer se nikako nije mogla naučiti na moje ime, koje je njoj čudno, jer nisam Tihomir, Tomislav, Krešimir, Vinko….te me stalno zvala Andrijano. Stoga sam je u šali zamolio da me zove Jadranko, a ona to, opet u šali i čini.

Veli teta Ana, kako nisu ništa njoj ukrali, već je gledala na televiziji kako sude Zdravku Mamiću. Zna i ona tko je on. Tad mi je sve postalo jasno. Velim joj kako nije još nije dokazano da je on lopov, nego ga sud ispituje, te će se tek znati da li je kriv ili nije. No, ne mari teta Ana za to, on je za nju lopov.

Vjerujem, čak i znam, da poput tete Ane, većina građana ove napaćene zemlje razmišlja isto. Vesele se, jer jadni misle da će Mamić završiti u zatvoru, da kod nas borba protiv korupcije i pljačke konačno dolazi ne svoje.

Nisu svjesni činjenice da je sve to samo jedan veliki cirkus, šou, zabava za mase, koje crnče za tri milje kuna, ili ne dobivaju ni toliko.

Ne znaju da Mamiću, "Mamićima" i njima sličnima, kao ni onima prije njih neće pasti ni dlaka s glave.

Mediji će razvlačiti i tu sapunicu, kao i sve prijašnje, narodu će to biti kruha i igara, i na kraju će svi „Mamići“ trijumfalno izaći  pred medije, i reći nam kako su oni sve u životu zakonski i pošteno, radom svojim teškim, stekli.

Ako ga u najgorem slučaju i osude onda će par mjeseci za javno dobro guliti jabuke, kao što je Čobanković gulio krumpir a Polančec banane.

Gule oni i jedni i drugi, nas kao «male majmune» a mi šutimo, pognutih glava i pasemo, jer smo ovce, koje to čine godinama.

Padamo na njihove jeftine štosove i nikako da se naučimo, da treba sve mijenjati iz temelja, jer ovo što se događa nema smisla i svi koji ovu zemlju vode ili su vodili, pušu u isti rog, bez obzira na stranački predznak. Svi su oni, jedna velika hobotnica, kojoj je krake nemoguće, bar zasad, odrezati.

Adriano Šćulac