Kolumna Dr. Doc: Da sam vjernik

Da sam vjernik, da sam iskreno pobožni katolik koji svoju vjeru živi i diše, slijedi ju i prakticira, zaista bih žalio za prošlim vremenima, za vremenima komunizma. Jer, nedostajalo bi mi ono vrijeme kada crkve nisu buljukom opsjedali i na misama se u prvih deset redova masovno posjedali novopečeni preobraćenici, bivši partijski sekretari, skupljači političkih bodova ili pak samo oni oportuni mediokriteti kojima da bi hodali dignutog čela nedostaje tridesetak kralježaka u leđima (kako je to ingeniozno napisao Enver Krivac). Komunizam je bio poligon vjerničkog iskušenja, screening-test religijske pokore za probir između onih koji su u sebi iskreno našli Boga (i Bog je do njih pronašao svoj put) i onih koji vjeruju jer vjeruju da je vjera u ovim vremenima ono što je nekada bila crvena partijska knjižica: dokaz lojalnosti vlastima. Nekada crveni, sada crkveni.

I zato, da sam vjernik, ne bih volio da se mojem Bogu umiljavaju oni koji znaju da je Bog sada "in", a za njega donedavno nisu htjeli čuti, koji bi ga sutra zaboravili ako bi tako nalagao vladajući trend. Ne bih volio da na misi u mojoj crkvenoj klupi, na mjestu koje je od pamtivijeka bilo mjesto mojeg intimnog susreta s Bogom, sada sjedi netko "iz vlasti", kome su prethodno morali objasniti gdje se nalazi crkva, kojom rukom se krsti i kada se kaže "Bogu hvala", a kada "Slava tebi, Kriste".

Da sam vjernik, pitao bih se zašto moj župnik - pronoseći Istinu i riječ Božju - s oltara ne pokaže prstom na one koji pod krov njegove crkve nisu ušli čistog srca, nego iz računice. Zašto tako jeftino prodaje vjeru i Boga?

Da sam nekada bio vjernik, u današnju Crkvu više ne bih odlazio, jer u njoj za mene ni fizički ni duhovno više ne bi bilo slobodnog mjesta. Sačekao bih možda da opet neki komunizam ili što-već-dolazi-na-red uleti pod Božji krov, prevrne klupe trgovcima vjerom i iz Crkve istjera svu današnju laž, carinike, bankare i farizeje, onako kako je to nekada Isus znao činiti.

Dr. Doc