Bitka galijama odvijala se 1177.. Na jednoj su strani bile mletačke galije, na drugoj pizanske i genoveške na strani Fridrika Barbarosse. Dok je galija na strani Barbarosse bilo 75, mletačkih je bilo trideset.
Mletački dužd Sebastiano Ziani sakrio je svoju flotu u Piranski zaljev (Savudrijska vala) je te nenadano napao neprijatelja. Priča kaže da je 48 neprijateljskih galija zarobljeno, dok su ostale uspjele pobjeći. Među zarobljenicima našao se i Barbarosin sin Oton.
Sam Frederiko Barbarosa spas je potražio u Savudrijskoj luci, te je u njoj ostao nekoliko mjeseci dok se mlečani potpuno ne povuku s tog područja.
Dvorana velikog vijeća u Veneciji imala je fresku s prikazom ove pomorske bitke, no freska je stradala 1577. u požaru. Godinu nakon toga zadatak izrade nove slike dobio je venecijanski slikar Domenico Tintoretto (1560 – 1635).
Dok neki smatraju da se događaj doista i desio, neki povjesničari zastupaju mišljenje kako je Savudrijska bitka samo legenda.
Prema nekim pričama iz davnina, prenosila se i legenda o velikoj ljubavi između nepoznate salvorinke i Barbarosse. Slijedom toga spominje se i teza da je salvorinka i rodila dijete.
Govori li nam i ovaj detalj ove legende da u Savudriji žive potomci kralja Frederika Barbarosse ili je to samo jedna izmišljena priča.
Bilo kako bilo, legende su u principu uvijek samo legende, ali ovaj detalj bi bio zanimljiv iskoristiti ga u jedno lijepo složenoj priči o ljubavi kralja i domaće djevojke iz našega kraja.